Glee slavi ili vrijeđa marginalizirane tinejdžere? Gay, "ružni", drukčiji

Mainstream televizijske serije koje svi gledamo uglavnom temelje popularnost na tipičnom mehanizmu: derivacija više (geek, hipster) ili manje (ženski set stereotipa, gay) recentnih kulturnih stereotipa. Ponekad serija pokuša - namjerno ili ne - reverziju tih stereotipa. To može rezultirati "osnažujućom" porukom za kulturnu skupinu, ili biti neuspješan kontraproduktivan pokušaj. Uzmimo za primjer seriju Glee. Ono što se na trenutke činilo kao obećavajuća tinejdžerska serija koja  je trebala "osloboditi" klince prikazujući razne rase, tijela, lica i seksualne orijentacije kao jednakovrijedne, pretvorila se u nešto sasvim besmisleno.

Glavna postava serije. Zvuči super: popularni klinci pjevaju u zboru skupa s rasno, tjelesno ili seksualno marginaliziranima.

Serija je zabavna - kao što obično jesu - ali na tome i staje. Ubrzo postaje očito da iza scenarija ne stoji nikakva osnažujuća ideologija, već iskorištavanje svjesnosti o supkulturama s jedinim ciljem vlastite propagande. Namjerno ili ne, promašuju poantu, i oni kojima se navodno obraćaju - marginalizirana djeca i mladi - to brzo uočavaju. Serija se ponovno obraća dominantnoj društvenoj skupini, kojoj je simpatično vidjeti token gay likove, debele ili u kolicima, a glavna radnja je zapravo jednako mainstream. Većina glumaca su ponovno seksualizirani , jednoobrazno lijepi kvazitinejdžeri. Poneka osnažujuća poruka gubi se u moru dvoznačnih poruka i nikad ne ispliva na obalu.

Svjetlu točku potencijalno vidim u:
- promoviranju ideje o ženskoj seksualnosti kao jednako normalne kao i muška

rachel: did you know that most studies have demonstrated that celibacy doesn’t work in high schools? our hormones are driving us too crazy to abstain. the second we start telling ourselves there’s no compromise, we act out. the only way to deal with teen sexuality is to be prepared. that’s what contraception is for.
quinn: don’t you dare mention the c word.
rachel: you want to know a dirty little secret that none of them want you to know? girls want sex just as much as guys do

- odnosu Brittany i Santane (uz pitanje - zašto samo ženstvene i privlačne djevojke "smiju" biti lezbijke na televiziji? Je li to možda jer takvi zapleti nisu ni pisani za lezbijsku zajednicu nego...GASP!)
- uključivanje većine klasičnih skupina "različite" mladeži (možda ne baš najbolje, te "popularne" teme ipak uzimaju većinu epizoda. Pitanje tijela je i dalje gotovo nevidljivo, dok je u stvarnosti to velik problem mnogih mladih ljudi.)

Članovi školskog zbora u akciji - na desnoj strani su "oni"

Gay likovi su prilično prisutni na televiziji, i njihovo samo uključenje u radnju više ne predstavlja pretjerano subvezrivan element. Način na koji su predstavljeni, s druge strane, to može biti. Serija uglavnom prikazuje (medijski prisutniju) mušku homoseksualnost, s glavnim predstavnikom Kurtom. Problematično je što se, u Glee svijetu, gay likovi dijele na:
a) feminizirane dječake kojima seksualna orijentacija biva izjednačena s karakterom,

b) latentne homoseksualce - nasilne sportaše,

c) lijepe djevojke kojima su lezbijske aktivnosti zabava u maniri "I kissed a girl and I liked it".

Problem u tome je taj što gay osobe ne postoje u nekoliko spefičnih "vrsta" - ili barem, postoje kao takvi koliko i straight osobe, i klišeji koji postoje valjda od prve pojave homoseksualnosti u medijima neće nikome pomoći - osim autorima serije.

Jedan od sramotnijih trenutaka serije što se tiče LBGT tematike jest tretiranje lika profesorice tjelesnog (čije prezime se čita kao beast). Ona je stereotip lezbijke po izgledu i predstavljanju , ali kao da to nije dovoljno loše - ispada da je gđa Bieste usamljena heteroseksualna žena koja nikada nije doživjela svoj prvi poljubac. Dvostruko uvredljiv i nepotreban zaključak epizoda doživljava kad ju zgodni mladi profesor pokuša razveseliti tako da ju poljubi. Kako kaže Peitzman s TV.com portala:

The world of Glee is one in which characters and plot don’t need to be developed—it’s all tell and no show. We’re supposed to feel sorry for Coach Bieste because Will tells us to. He also delivers one of the episode’s many useless platitudes to cheer her up: “You are a beautiful, amazing woman whose heart is just too big for most men to stand.” And then he kisses her, which is always the best response to bullying.

 Posve promašena scena koja nema ideju koju poruku šalje, niti ima smisla unutar radnje

Ako hoćete mainstream teen serije koje su otišle bar korak dalje, ugasite Glee. To je doista samo zaslijepljujuća zabava. Kome se sviđa, nema razloga da ju ne gleda, samo nema smisla zavaravati se da je doista subverzivna i oslobađajuća za marginalizirane tinejdžerske skupine, kao što to neki pokušavaju prikazati.
(Možemo spomenuti da Glee rade isti ljudi i iza serije Popular, na koju možemo primijeniti sličnu kritiku, iako se ta serija niti ne trudi biti alternativna.)

Neki prijedlozi serija koje uključuju alternativan pogled na probleme mladih su klasik "I to mi je neki život" (My so called life, 1994.) s takvim odjekom u medijima da je o seriji izdana i knjiga eseja.

Manje poznata serija Freaks and geeks iz 2000. također izbjegava klasične tv trikove, i iako se danas čini manje originalna. Razlog tome je što 10 godina kasnije, ideje iz Freaks and Geeksa bivaju reproducirane bezbroj puta u hrpi sitcoma i dramedy-ja.

Treća serija koju ću spomenuti je recentna Huge. Jedina serija koju sam gledala koja izravno adresira problem težine i slike o sebi kod mladih ljudi, a bez da od toga radi šalu i tretira debele ljude kao klaunove, ili uključuje jednog takvog lika u postavu radi političke korektnosti (kao i jednog crnog, jednog azijskog, te jednog gay lika).

Vidimo da su debeli (primijetite da tu riječ koristim kao opis fizičkog izgleda, a ne kao uvredu!) ljudi osobe s životima i karakterima izvan njihovog marginalnog vizualnog identiteta. Riječ je o poruci koja je bitna i izvan tinejdžerske populacije, a tako rijetko odaslana (i nerijetko pogrešno shvaćena - znate li za aferu Moire Kelly?).
Mnogi blogeri koji pišu o problemima slike o tijelu podsjećaju da "skinny = happy is a dangerous message":

It’s all so superficial, misleading and feels really disingenuous. Ok, maybe Sara Rue is very happy to be skinny now. But skinny = happy is a dangerous message.  Losing a bunch of weight doesn’t eliminate a lifetime of body issues.

E da, a znate li što je zajedničko ovim trima serijama? Sve su otkazane nakon samo jedne sezone. 

Ideja koja se promiče kroz većinu mainstream serija za mlade (a i onih ostalih) jest da postoji samo jedan oblik izgleda i ponašanja kojem trebamo težiti da budemo voljeni i prihvaćeni. Približimo li mu se dovoljno, nije bitno tko smo zapravo ni što nas iznutra muči -  nestat će samo po sebi kad budemo cheerleading popularne plavuše s najzgodnijim dečkom, novim mobitelom i skinny jeans. (Reverzirati na muški rod po potrebi).

Koja je finalna poruka? Serije jesu zabava, ali budite svjesni što vam govore. Mediji su moćan utjecaj na nečiju sliku o sebi, i društvenu sliku neke skupine. Bitno je znati i promisliti što zapravo podržavamo.